ProZ.com translation contests »
27th translation contest: "Stories about nature" » English to Croatian » Entry #33230


Source text in English

Translation #33230

We live in one of the tiny apartments in a multi-storeyed building complex that provides shelter to a number of middle-class families. But, the members of the family Felis Domestica who have taken a fancy to our complex might very well outnumber the members of Homo Sapiens. Because these quadrupeds with retractable claws, who can boast of their country cousins- Lions, Tigers, Lynxes, and Ocelots fear no one in our vicinity. The increasing feline population possessing nine lives up their claws bothers everyone but provides comic relief to many.

These cats in our avenue have their own strict demarcations about territory. The ground floor, first and second-floor mousers keep to their floors except for hungry forays into the kitchens across the lines of control. The terrace is exclusively reserved for the young ones and occasionally used by the aristocrats from the erstwhile Siam for body lickings and sunbaths. Some of the tomcats find cozy corners for a purring sleep in places where there isn’t room to swing a cat in, such as the watchman’s cabin, where they might have found the poor fellow catnapping. God has gifted these cats with two voice boxes one for purring and another for meowing and a few of the feline sopranos in our locality keep all the residents awake with their nocturnal orchestras on special occasions.

Some of the residents who wish to be clean as a cat in pattens get irritated when these grey cats mess up their things. The hawks among the residents strongly feel that these cats should be driven out with a cat o’nine tails. But the doves are undecided waiting to see which way the cat jumps. Well, we don’t know who will be called to bell the cat!
Mi živimo u jednom od sićušnih stanova višekatnog kompleksa zgrada koji pruža krov nad glavom brojnim obiteljima srednje klase. No sasvim je moguće da članovi obitelji Felis domestica kojima se naš kompleks dopao brojčano čak i nadmašuju pripadnike vrste Homo sapiens. To je zato što se ovi četveronošci s kandžama koje se mogu uvući – a lavovi, tigrovi, risovi i oceloti njihovi su divlji rođaci – ne plaše nikoga u našoj okolici. Rastuća mačja populacija, u čijim se šapama krije devet života, dodijava svima, ali mnogima pruža i simpatičan izvor zabave.

Ove mačke iz našeg susjedstva strogo su podijelile svoj teritorij. Lovci na miševe iz prizemlja, prvog i drugog kata drže se svojih katova, osim povremenih izleta u kuhinje s one strane crte razgraničenja, kad ih na to natjera glad. Terasa je rezervirana isključivo za mladunce, a povremeno se njome koriste i aristokrati iz nekadašnjeg Sijama za lizanje svoje dlake i sunčanje. Neki od mačora pronalaze udobne kutke za pospano predenje na mjestima gdje se čak i mački teško uvući, poput stražareve kućice, u kojoj su možda pronašli sirotog stražara kako drijema, baš kao da je i on kakva maca. Bog je ovim mačkama darovao dva kompleta glasnih žica: jedan za predenje, a drugi za mijaukanje, pa nekoliko mačjih pjevača na našem području u posebnim prigodama svojim noćnim orkestrima drži sve stanovnike budnima.

Neki od stanovnika koji žele biti čisti poput mačića srde se kad ove sive mačke unerede njihovu imovinu. Ratoborniji stanovnici mišljenja su da bi ove životinje trebalo prebiti kao mačke i protjerati. No oni miroljubiviji neodlučni su i čekaju ne bi li vidjeli kako će se situacija razvijati. Istini za volju, ne znamo tko bi mogao razriješiti tu nemoguću situaiju!


Discuss this entry